Četvrti koncert, nedjelja 19. travanj 2026.
Velika koncertna dvorana HNK u Varaždinu, 19:30h
Evelin Novak, sopran
Ivo Lipanović, dirigent

Program:

Richard Wagner: Siegfried Idyll, WWV 103

Davor Bobić: Međimurske legende za sopran i orkestar
Zakaj si grlica smrt želiš
Vu pšenici biele rože cveteju
Mura
Ljubav se ne trži
Znaš ti golob kaj je došel

Wolfgang Amadeus Mozart: Simfonija br. 41
u C-duru, Jupiter, KV 551
Allegro vivace
Andante cantabile
Menuetto. Allegretto – Trio – Menuetto
Molto allegro

Evelin Novak (1985) je stalna članica Državne opere u Berlinu gdje nastupa u brojnim naslovnim ulogama kao što su Mimì (La boheme), Liù (Turandot), Grofica Almaviva (Figarov pir), Donna Anna (Don Giovanni), Pamina (Čarobna frula), Agatha (Strijelac vilenjak), Jenny Hill (Uspon i pad grada Mahagonija), Frau Fluth (Vesele žene windsorske), Violetta (Traviata) i Fiordiligi (Così fan tutte). Gostovala je, izmedu ostalog, na Festivalu u Bayreuthu, u Bavarskoj državnoj operi, Gran Teatru del Liceu u Barceloni, Operi u Grazu, Semperoperi u Dresdenu te Teatro San Carlo u Lisabonu. Posebno se istaknula kao Karolka u Jenufi s Londonskim simfonijskim orkestrom pod ravnanjem Simona Rattlea, čija je izvedba snimljena na CD-u. Ove sezone nastupa i kao „Zvijezda sezone“ u Operi HNK u Zagrebu u ulogama Mimi i Rusalke, a debitirat će i kao Elisabeth u Tannhäuseru. Osim opernog njen repertoar obuhvaća koncertni i oratorijski repertoar u rasponu od baroka do suvremene glazbe. Redovito surađuje s dirigentima kao što su Daniel Barenboim, Christian Thielemann, Zubin Mehta, Simon Rattle, Simone Young, Massimo Zanetti i Ivan Repušić. Pjevanje je započela učiti u klasi Darije Hreljanović u Glazbenoj školi u Varaždinu, a školovanje je nastavila kod Ulfa Bästleina u Grazu te na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Stuttgartu kod Dunje Vejzović u čijoj je klasi i diplomirala. Usavršavala se kod Mirelle Freni, Brigitte Fassbaender, Deborah Polaski i Patricie McCaffrey. Od 2020. predaje pjevanje na Umjetničkom sveučilištu u Berlinu.

Ivo Lipanović je glazbeno obrazovanje započeo u rodnom Dubrovniku, a nastavio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje je studirao dirigiranje u klasi Igora Gjadrova, a usavršavao se kod Lovre Matačića. U dva je navrata bio ravnatelj Opere HNK u Splitu te od 1992. do 1998. umjetnički ravnatelj glazbenog programa Splitskog ljeta. U razdoblju od 2001. do 2003. bio je generalni umjetnički ravnatelj Državne opere u Ankari te umjetnički direktor festivala u Aspendosu. Ravnao je brojnim opernim produkcijama: u domovini u svim nacionalnim kazališnim kućama, a u inozemstvu, osim u Turskoj, prije svega u Italiji, Njemačkoj i Francuskoj te u Južnoj Koreji, Kanadi, Makedoniji i BiH. Osim opernog, njegov repertoar obuhvaća opsežna vokalno-instrumentalna i simfonijska djela. U tom smislu je surađivao i s nizom uglednih orkestara i solista. Ravnao je orkestrima kao što su Simfonijski orkestar HRT-a, Zagrebačka filharmonija, Dubrovački simfonijski orkestar, Varaždinski komorni orkestar, Slovenska filharmonija, Slovenski RTV simfonijski orkestar, Makedonska filharmonija, Nordwestdeutschen Philharmonie, MDR Sinfonie Orchester Leipzig i drugi. Surađivao je s mnogim svjetskim opernim zvijezdama kao što su José Carreras, Matti Salminen, Barbara Hendricks, Svetla Vassileva, Paolo Coni, Paoletta Marrocu, Fiorenza Cedolins, Inva Mula, Denyce Graves. Niz je godina bio gost dirigent i docent za mlade pjevače i orkestralne glazbenike na specijalizaciji u talijanskom gradiću Spoleto, gdje je ravnao i premijerama brojnih opernih djela. Za svoj umjetnički doprinos odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića te je dobitnik mnogih strukovnih nagrada od kojih treba izdvojiti nagradu Judita za najbolje umjetničko ostvarenje u glazbenom programu Splitskog ljeta 2020. godine, tri Nagrade hrvatskog glumišta za najbolje dirigentsko ostvarenje te nagradu Hrvatskog društva glazbenih umjetnika Lovro pl. Matačić za životno djelo.

Simfonijska pjesma Siegfried Idyll rođendanski je poklon Richarda Wagnera (1813-1883) njegovoj supruzi Cosimi. Napisana je za komorni orkestar i prvi put je izvedena na božićno jutro 1870. u njihovoj vili Triebschen na obali jezera Lucerne, a slavi sreću njihovog zajedničkog života i rođenje njihovog sina Siegfrieda. Izvorni naslov skladbe - Tribschen Idyll s Fidijevim (nadimak malog Siegfrieda) pjevom ptica i narančastim izlaskom sunca kao simfonijska rođendanska čestitka. Cosimi od njenog Richarda– na to ukazuje, kao i posveta koja u slobodnom prijevodu glasi:
Žrtvovala si se da bih ja našao mir;
u krugu doma ti si ga darivala;
tu je zapuhao duh kojemu je duša poletjela,
svijet junaka koji je sada u nama oživio;
svijet junaka koji nam je sada blizak i vlastit,
dok pred nama šute svi velovi prašine vremena.
I gle, tada je zazvučalo blaženo:
„Sin je rođen! – Zvat će se Siegfried!“
Tebe i sina u zvucima sam proslavio:
kakvu bi nam ljepšu nagradu zemlja mogla dati?
Ali tihe radosti, kakve smo čuvali u „Idili“,
ostale su samo naše;
sada neka zazvuče glasno i svečano
svim prijateljima koji su nam bili naklonjeni;
i neka on, poštujući obojicu nazvanih Siegfried,
uživa svijet zvukova koji je tebi posvećen.
Skladbu je Wagner oblikovao pomoću svoje tehnike lajtmotiva, prožimajući je temama čiji je glazbeni materijal posudio iz svoje opere Siegfried (motiv roga, melodija šumske ptice, glavna ljubavna tema) i nedovršenog gudačkog kvarteta skiciranog nekoliko godina ranije te uspavanke skladane 1868, a koja se čuje u dionici oboe solo.

Međimurske legende za sopran i orkestar varaždinskog skladatelja Davora Bobića (1968) nastale su 2000. godine na poticaj Zorana Brajše, preminulog urednika kulture radijskog programa HRT-a i međimurske sopranistice Ljiljane Labazan. U redigiranoj verziji djelo je međutim tek 2021. uz Orkestar mladih prvi put izvela Evelin Novak kojoj je ciklus i posvećen. Riječ je o obradi pet međimurskih pjesama od kojih su tri (Mura, Zakaj si grlica smrt želiš i Vu pšenici biele rože cveteju) preuzete iz ostavštine Florijana Andrašeca, hrvatskog pučkog pjesnika i glazbenika iz Dekanovca, a dvije (Ljubav se ne trži, Znaš ti golob kaj je došel) je u svojim zbirkama zabilježio Vinko Žganec.

Simfonija br. 41 u C-duru KV 551, poznata pod nazivom Jupiter, zadnja je u nizu triju simfonija – prethode joj Simfonije br. 39 u Es-duru i br. 40 u g-molu - koje je Wolfgang Amadeus Mozart (1756-1791) skladao u razdoblju od lipnja do kolovoza 1788. i posljednja koju je uopće napisao. Za razliku od većine njegovih skladbi koje su nastale nekim vanjskim povodom bilo kao narudžba, posveta mecenama, poklon prijateljima ili za vlastite koncerte, što je uglavnom dobro dokumentirano u njegovim pismima i bilješkama, za ove tri simfonije takvi podaci ne postoje. I premda se danas smatraju vrhuncem njegovog simfonijskog stvaralaštva, za njegovog života one nisu objavljene, a nije sigurno ni da su prije njegove smrti izvedene. Jupiter je najopsežnija je i najkompleksnija Mozartova simfonija. Iako mjestimično vedra, u cjelini donosi ozbiljnost kojom nagovještava Beethovenove i velike romantične simfonije. To se posebice odnosi na dramatičnost dominantnih tema krajnjih stavaka simfonije kao i povezivanje njihove tematske razrade s kontrapunktskim postupcima unutar sonatnog oblika što kulminira u fugatu na kraju završnog stavka. Središnji su stavci prozračnije fakture donoseći dozu smirenja i vedrine. Temeljeći se na dvije teme i njihovoj provedbi drugi je stavak u skraćenom sonatnom obliku dok je treći, menuetto, složena pjesma karakterom bliska ländleru, austrijskom narodnom plesu. Sam naziv simfonije – Jupiter – ne potječe od skladatelja, nego ga po svoj prilici duguje svojem karakteru: moćnoj energiji i opsegu neuobičajenom za klasicističku simfoniju. Pripisuje se Johannu Peteru Salomonu, njemačkom glazbeniku i impresariju koji je djelovao u Londonu, a prvi put se pojavljuje u londonskom koncertnom programu 1821. godine.

Nataša Maričić

Gudači: Ivana Penić Defar, Matej Žerovnik, Martina Sačer, Marija Bašić, Petar Haluza, Anđelko Ilčić, Ivana Šambar, Tomislav Vitković, Vlasta Crnogorac, Melita Paulus, Ana Biškup, Marija Andrejaš, Krešimir Ferenčina, Alen Biščević, Vid Ilčić, Krešimir Lazar, Sara Novoselić, Matej Ilčić, Helena Babić
Puhači: Lucija Stilinović, Lucija Petrač, Jelena Ilčić, Dora Draclin, Bruno Philipp, Ana Horvat, Petar Križanić, Anita Magdalenić, Hrvoje Grah, Petar Kšenek, Tomislav Ratković, Zvonimir Lazar
Udaraljke: Fran Krsto Šercar, Vedran Vujec, Mario Čavlek